U zabačenom selu kraj Priboja, gdje vrijeme kao da ide sporije, živi majstor Paja, poznat po svojim zlatnim rukama, ali i velikoj tišini koja mu ispunjava dom. U želji da pronađe životnu saputnicu i okonča dugogodišnju samoću, odlučio se na korak koji je kasnije skupo platio – i emotivno i finansijski.
Samoća koja boli više od bilo kakvog kvara
Paja je bio poznat kao majstor koji sve može da popravi — osim vlastite usamljenosti. Njegova majka, jedina porodica koju je imao, često mu je govorila:
“Sinko, treba ti neko da ti skuva supu i opere čarape.”
I dok su njegovi prijatelji osnivali porodice, Paja je večere provodio u tišini, osjećajući kako ga godine i društveni pritisak sustižu.
Tri hiljade evra i obećanje ljubavi
Na nagovor komšije, obratio se poznatom posredniku iz Tutina koji organizuje brakove s djevojkama iz Albanije. Bez da je ikada video sliku buduće supruge, Paja je izvadio 3000 evra i — predao ih u nadi da ga čeka sretna sudbina. Tog dana kada je trebalo da upozna svoju buduću ženu, obukao je najbolju košulju i poprskao se parfemom iz Njemačke.
No, umjesto sna, dočekala ga je stvarnost. Žena koja je stigla bila je sasvim drugačija od onog što je očekivao. Nisu se razumjeli ni riječima, ni pogledima. Paja je u tom trenutku osjetio da je izgubio više od novca — izgubio je nadu.
Podsmijeh i tišina
Priča o njegovom pokušaju ženidbe brzo se proširila selom. Ljudi su ga posmatrali sažaljivo, dok mu je majka, u tišini, sjedila na pragu kuće, bez riječi.
“Osjetio sam stid koji ne pere nijedna voda,” priznao je kasnije Paja prijatelju.
Odlazak u Beč i novi početak
Nakon razočaranja, Paja odlučuje da ode kod rođaka u Beč i započne novi život. Na građevini je radio danima, a večeri provodio razmišljajući o greškama iz prošlosti. No, sudbina mu je pružila još jednu šansu — upoznao je Nadu, Bosanku koja je radila u kuhinji za radnike. Bila je to jednostavna i topla žena, a njihovo prijateljstvo je brzo preraslo u iskrenu ljubav.
Bez dogovora, posrednika i novca – samo dvoje ljudi koji su jedno u drugom pronašli mir.
Povratak s osmijehom
Godinu dana kasnije, Paja se vratio u svoje selo – ovog puta s Nedom pored sebe. Seljani su bili iznenađeni:
“Pajo, pa ti se ipak oženi?!”
“Jesam,” odgovorio je kroz osmijeh. “Ali ovaj put – kako treba.”
Ljubav se ne kupuje
Paja Majstor danas je primjer da prava ljubav dolazi kada joj se najmanje nadamo. Njegova priča je podsjetnik da iskrena emocija ne poznaje granice, jezike, ni posrednike.
“Shvatio sam – ljubav se ne kupuje. Ona se prepoznaje.”
